UČITAVANJE

Upiši za pretragu

Region

Iskustva jedne Hrvatice koja se vakcinisala u Novom Sadu: Samo trebate znati ćirilicu

Podijeli

Biraš kvačicom koje cjepivo želiš. Poklikala sam samo ona priznata u EU, ispričala je Zrinka Bardić
Zinka Bardić, državljanka Hrvatske, je proteklog vikenda, kao i brojni stanovnici BiH, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, ali i Hrvatske i Slovenije, bila u Srbiji kako bi se vakcinisala protiv koronavirusa. Ona je vakcinu primila u Novom Sadu. Svoja iskustva ispričala je novinarima Jutarnjeg lista.

  • Dinamikom kojom cjepiva pristižu i kojom se cijepi u Hrvatskoj, u kasnu jesen bih mogla dobiti prvu, početkom sljedeće godine drugu dozu. Nije mi se grebalo i žicalo naokolo. Jer cijepljenje je jedan od temelja javnoga zdravstva koje počiva na solidarnosti mlađih sa starijima, zdravih s bolesnima. Nažalost, kod nas tako nije ispalo. Od prvoga dana cijepljenja. A i inače. No ajmo mi na priču kako se cijepiti bez da okrenete i jedan jedini telefon ili vučete nekoga za rukav.

E MOJ FILIPOVIĆU
Prije mjesec i pol moj je partner dobio od nekog srbijanskog kolege link na prijavu za cijepljenje na e-Upravi u Srbiji. On ju je popunio. I nakon 45 dana stiže mu poziv za cijepljenje na beogradskom sajmu AstraZenecom. Da, Srbija ima sustav prijavljivanja putem eUprave već neko vrijeme. Istoga dana kad njemu stiže poziv, popunila sam i ja aplikaciju koja je krajnje jednostavna. Jedino morate znati ćirilicu (e moj Filipoviću), ispričala je Bardić.

Inače ova opaska o Filipoviću se, da ne bi bilo zabune, odnosi na kandidata HDZ-a za gradonačelnika Zagreba Davora Filipovića. Upitan da prokomentariše transparent postavljen u zagrebačkoj Ilici povodom smrti Đorđa Balaševića, na kojem je ćirilicom bila napisana rijeć “bećarac”, kazao je kako ne zna ćirilicu.

  • Biraš jesi li srbijanski ili strani državljanin, ako si strani, upisuješ broj putovnice. Biraš kvačicom koje cjepivo želiš. Poklikala sam samo ona priznata u EU (AstraZenecu, Pfizer, Modernu), Rusa i Kineza sam preskočila. Biraš i općinu u kojoj se želiš cijepiti. Odabrala sam Sremsku Mitrovicu jer je najbliže od Bajakova (granice). I mislim si, ako i ja dođem tako za 45 dana na red – bit će opet znatno prije nego dočekati red kod nas.

Međutim, već sljedećega dana stiže mi e-mail u kojem me pozivaju za dva dana na cijepljenje u Novi sad, lokacija Novosadski sajam. Dan subota, vrijeme 13.50. Uz poziv, dobila sam formular (da, opet ćirilica) za popuniti (i pri dolasku imati isprintano, ide brže). Na njemu se nalazio i QR kod koji, skužit ću kasnije, otvara sva vrata. Odmah sam rezervirala termin za testiranje na “Štamparu”, nastavlja svoju priču Bardić.

Uoči polaska uradila je PCR test, kako bi mogla preći granicu. Također je svojim prijateljima prenijela informaciju o mogućnosti vakcinisanja u Srbiji i tada je, kako govori, saznala da su se mnogi od njih, zahvaljujući vezama, vakcinisali preko reda.

  • Spakirala sam osnovno (hrana, voda, lupoceti), isprintala PCR test potreban za prelazak granice i formular potreban za imunizaciju. Obilježila adresu Sajmišta na Google mapi, skinula je u offline format (da, postoji ta opcija, kao i opcija offline karata). Naime, prije ulaska u Srbiju, uputno je ugasiti data roaming inače se treba pripremiti za bankrot.

Krenula sam oko 9 ujutro, da me ne bi slučajno zahvatila gužva na granici. Naime, znam od prijatelja iz BiH da se oni u pravilu vikendom dolaze cijepiti u Srbiju, a dio ih gravitira prema Bajakovu. U dnevniku Al Jazeere govorili su da je moguć dolazak na cijepljenje AstraZenecom i bez najave, odnosno poziva, dodaje Bardić.

AUTOPUT BRATSTVA I JEDINSTVA
Ispričala je kako je pit protekao prilično mirno, bez saobraćajnih gužvi. Isto ju je dočekalo i na granici, gdje je kolona bila samo u traci u kojoj su kamioni. Za prelazak granice nije joj trebalo ni tri minute.

  • Nekadašnji auto-put Bratstva i jedinstva sa srbijanske je strane u mnogo boljem stanju nego što je donedavno bio. Putarinu plaćam karticom, premda sam imala nešto sitno zaostalih dinara s nekog od putovanja. Da se nađe, zlu ne trebalo. Ako ste komotniji pa bi do Novoga Sada cijelim putem po auto cesti – onda do pred Beograd pa na autoput Beograd – Novi Sad. Ako preferirate najkraću kilometražu, onda skrećete u Sremsku Mitrovicu pa preko Fruške gore do glavnoga grada Vojvodine. Taj put sam izabrala.

Prošla sam ga jednom ranije, davno, putujući na Exit festival. Ide ovako. Prvo mrkla ravnica. Bila sam sigurna da smo ili navigacija ili ja pogriješile. Pa naglo desno, pa voziš, pa njive lijevo i desno i onda odjednom kao da sam stigla u “Salaš u Malome Ritu” ili upala u “Zimovanje u Jakobsfeldu”, seriju i film mog djetinjstva iz 70 i neke s radnjom u Vojvodini.

Potom se ukazuje Fruška Gora. Cesta je i dalje uska, poput Sljemenske, ali dvosmjerna. I gledam ja tako Banat, Srem i Bačku s Fruške gore i vozim dalje spuštajući se prema rodnom gradu nedavno od posljedica korone preminulog Panonskog mornara. Offline navigacija me dobro služila i dovela gotovo do Novosadskog sajma, govori Zrinka, a potom dodaje:

  • Fulala samo 50-ak metara. Parkiranje, uzimanje dokumenata. Sunce predivno, ja u kratkim rukavima. Samo ću podići rukav i to je to. Uopće mi nije jasno zašto to nisu svi oni koji su nam pokazivali svoja polu naga uglavnom loše uzdržavana muška tijela. Na glavnom ulazu me policajac pita: koje cjepivo?

DETALJNO UPUTSTVO
Nakon što sam rekla AstraZeneca usmjerava me lijevo da se javim sestrama. Ulazim u ogromnu halu, poput onih na Zagrebačkom velesajmu. U prednjem je dijelu puna stolica, potom idu stolovi sa sestrama, a u donjem dijelu paravani za cijepljenje. Sve je vrlo skromno, ali besprijekorno uredno. Sestra me upućuje u kabinu broj 10., posljednju s lijeva. Ispred mene dvojica. Već cijepljeni sjede sa strane na stolicama i čekaju 15 zadanih minuta da prođe. Većinom su ljudi došli zajedno, uglavnom iz BiH, svih dobi. Najmanje najstarijih.

Konačno na odredištu: U prednjem je dijelu puna stolica, potom idu stolovi sa sestrama, a u donjem dijelu paravani za cijepljenje. Sve je vrlo skromno, ali besprijekorno uredno

Međutim, čuju se i drugi jezici. Kad dolazim na red prva liječnica uzima moj formular, sva sretna da je popunjen. Stavlja mi oksimetar (uređaj za mjerenje zasićenosti krvi kisikom), mjeri temperaturu, pita za alergije i stalnu terapiju. Pita i u koju ruku želim vakcinu. Objašnjava mi moguće nuspojave. Krajnje detaljno i brižno kao da to govori prvi put u životu. Predaje me kolegici koja ima pripremljenu špricu, moli da opustim ruku i to je bilo to.

Ubod komarca je tri puta nezgodniji. Nije mi dopustila da slikam cijepljenje. Kaže, nemojte se ljutiti, ali nije dopušteno. Odlazim do treće kolegice koja provjerava na kompjutoru kontakte na koje će me pozvati na revakcinaciju za 12 tjedana. Printa i dodaje mi papir s potvrdom o cijepljenju i vrsti cjepiva. Preostalo mi je još malo odsjediti, prošetati po novosadskom proljeću i put kući. Kafići i restorani ionako ne rade. Radili su do prije desetak dana, ali zaraza usprkos masovnoj dostupnosti cjepiva buja, ističe Zrinka.

PONOVO U SRBIJU
Tek po dolasku kući, na vijestima je vidjela koliko je bila velika gužva na Beogradskom sajmu, gdje je također provođena vacinacija stranih državljana.

  • I za kraj, odgovor na pitanje koje mi svi postavljaju: koliko sam platila cijepljenje? Pa nisam platila, cjepivo se ne plaća. Nigdje na svijetu. Više sam ostavila u “Andriji Štamparu” gdje sam se testirala prije odlaska i opet ću za 12 tjedana nakon procijepljivanja, ali nije mi krivo.

Nadam se da će Hrvatska učiniti isto prema susjedima kad (konačno) dobije svoje količine kojih će na koncu biti više od onih koji će se htjeti cijepiti, zaključila je na kraju Zrinka Bardić za Jutarnji list.

Izvor: oslobodjenje.ba