UČITAVANJE

Upiši za pretragu

Vijesti

Kad svrbi, tuđa ruka dobro ne češe! Nije dobro da se uzdamo (samo) u NATO snage, slabost BiH uvijek je opasna!

Podijeli

Što se tiče sigurnosti BiH, tu postoji nešto što se zanemaruje, možda i namjerno. Sigurnost u BiH zavisi i od nje same. Njena slabost je uvijek opasna, bez obzira o čemu je riječ. Uzdati se samo u druge nije dobro. Kad svrbi, tuđa ruka nikad dobro ne češe – ističe politički i vojni analitičar Neven Kazazović u intervjuu za DEPO Portal

Rusija je u Ukrajini namjeravala izvesti blitzkrieg, ali to joj, sada je posve očito, nije pošlo za rukom. Prema posljednjim informacijama čini se i da se omjer snaga mijenja te da ukrajinska vojska pruža sve jači otpor… A sve je jasnije i da ovaj rat neće brzo završiti, uprkos gotovo svakodnevnim pregovorima koji, bar kako se iznosi u javnost, nagovještavaju mogući dogovor između zaraćenih strana.

O svemu tome, Putinovim prijetnjama nuklearnim oružjem, ulozi Evropske unije i NATO-a u ovom sukobu, crvenoj liniji koju niko ne smije preći, strahu od širenja rata na Zapadni Balkan i aspiracijama Hrvatske i Srbije prema BiH, za DEPO Portal govori politički i vojni analitičar Neven Kazazović.

Razgovarala: Mirna DUHAČEK

Gospodine Kazazoviću, britanske obavještajne službe iznose podatak da se savjetnici ruskog predsjednika boje reći mu istinu, te da je invazija na susjednu suverenu državu, zapravo, Putinov lični rat. Slažete li se sa takvim stavovima i mislite li da bi to mogao biti jedan od razloga neuspjeha ruske vojske na ratištu ili je u pitanju nešto drugo?

Rat koji je počeo 24. februara, barem do sada, pokazao je jednu činjenicu: da je Moskva pogrešno ocijenila ukrajinske, za koje je mislila da se neće braniti, i vlasitite snage koje bi, po tome, naišle više na dobrodošlicu nego na otpor. To jeste iznenađenje. Da li su uzrok loše procjene? Sigurno da jesu. Mislim da postoji više uzroka tome. Zapravo, loše stanje ruske vojske pokazuje suštinski loše stanje u društvu. I da vojska nije izuzetak. Nego tek dio tog društva. Slično može da se kaže i za ukrajinsku stranu. Istorija pokazuje da u svim autokratskim režimima nikad ne odlučuje samo jedan čovjek, uvijek ima oko sebe krug koji ga podržava. Prema tom, ovo nije samo Putinov rat, iako je možda njegov uticaj najjači.

Putin je već na samom početku agresije zaprijetio nuklearnim oružjem. Kolike su šanse da ruski predsjednik pošalje svijet u nuklearnu apokalipsu?

To je neka vrsta rebusa. Kakvim oružjem je zaprijetio, kome i u kakvim okolnostima bi to uradio? Prvo je precizirano da bi to bilo taktičko nuklearno oružje, to jeste niže razine od globalnog. Potom je uslijedilo novo objašnjenje da bi u slučaju ugrožavanja same Rusije Putin posegnuo za takvim oružjem. E, sada, tu postoji dilema: šta se podrazumijeva pod ugrožavanjem same Rusije? Ukrajina sigurno ne bi napala Rusiju, a teško je pretpostaviti da bi to učinio i neko drugi. Da li se time zapravo naglašava – ako bi Ukrajina poduzela akcije prema Krimu ili Donbasu (Donjeck i Lugansk), da bi to Rusija, odnosno Putin protumačio kao napad na ruski teritorij? Tu postoji još jedna nepoznanica. Da li Donbas koji je od Moskve proglašen nezavisnim želi da se još proširi i uzme dio Ukrajine, da bi se spojio sa Krimom? To, uostalom, pokazuje pregrupisanje dijela ruskih snaga prema jugoistoku i borbe oko Mariupolja. Da li bi to bio “okidač” za ovakvu rusku prijetnju? Ako bi se, međutim, stvari sagledale kompleksnije, moglo bi se reći da je ta prijetnja sa globalnijom dimenzijom, i u stvari znači – ne dirajte našu orbitu, odnosno zone uticaja. Tada stvari postaju složenije.

Pojedini analitičari su ovu Putinovu objavu odmah okarakterisali kao stratešku grešku – SAD, NATO i EU ne izgledaju previše zabrinuti – te da mu ostale nuklearne sile neće vjerovati za buduće prijetnje. Je li ovo potez očajnika koji je frustriran slabim uspjehom dosadašnjeg toka njegovog rata u Ukrajini?

Ne mislim da je to potez očajnika. To je tek objašnjenje da nuklearno oružje ostaje kao jedini osigurač u situaciji velikih nevolja. A takve nisu sad na vidiku. Što se tiče NATO–a i Zapada, savršeno je jasno da oni izbjegavaju da naprave poteze koji bi bili protumačeni kao stanje ILI – ILI. Za razliku od Moskve, u ovoj situaciji oko Ukrajine zapadna strana sigurno ima validne procjene.

Takođe, ruski borbeni avioni naoružani projektilima s nuklearnim bojevim glavama protekle sedmice su navodno ušli u zračni prostor EU prije nego su ih presreli avioni švedskih snaga. Kako to komentarišete i kakvu reakciju bi jedan takav čin trebao proizvesti?

To nije greška nego prijetnja, jer je Švedska, zajedno sa Finskom, naglasila da razmatra situaciju da se približi NATO-u. To je opomena da se sa time ne igra, iako nijedna niti druga zemlja ne spadaju u ono što bi se nazvalo nekadašnjim “prostorom” SSSR -a. S tim da je u Zimskom ratu 1940. SSSR ratovao sa Finskom i uzeo joj važan dio zemlje na Karelijskoj prevlaci. Što Finci, pouzdano, nisu zaboravili.

Pregovori između ukrajinske i ruske strane se nastavljaju. Dogovoreno je smanjenje vojnih operacija oko glavnog grada Kijeva i grada Černihiva i naizgled postiže se neki napredak, ali je Zelenski upozorio na gomilanje ruskih vojnih snaga u Donbasu. Zašto je došlo do promjene strategije i da li su pregovori samo privid pokušaja da se rat zaustavi, dok se na terenu dešava sasvim suprotno?

Tu imamo dvije varijante – jednu rusku, da oni pregrupišu svoje snage i ojačavaju ih na jugoistoku (blizu Donbasa). Postoji i tvrdnja da u tim oblastima se nalaze najbolje ukrajinske trupe, oko 50 hiljada ljudi, i da Rusija želi da ih eliminiše. I druga verzija da ima nekih promjena, ali one se ogledaju u dovlačenju novih ruskih snaga i ruske jedinice ne napuštaju neke druge dijelove Ukrajine. Po ovome pregovori su dobri, uvijek je dobro pregovarati nego ratovati, ali oni možda jesu samo neka vrsta “kupovanja vremena”. Mnogi smatraju da će april biti odlučujući. Tada i prestaje sezona “ukrajinskog blata” koja usporava ruske oklopne jedinice i teška vozila.

Malo ko je očekivao ovako snažan otpor Ukrajinaca. Kako Vi komentarišete dosadašnji ukrajinski uspjeh pred nadmoćnom ruskom vojskom? Šta je prednost ukrajinske vojske i može li se Ukrajina određenom strategijom zaista i odbraniti od ruske invazije?

Očigledno da je od rata 2014. oko Donbasa Ukrajina znatno izmijenila svoju vojsku, ojačala je, osposobila za razne vrste ratovanja kao što je elektronsko, ali i pored vojne pomoći u nekim segmentima su slabi. Na primjer u vazduhoplovstvu i protuvazdušnoj odbrani. Svi moderni ratovi su pokazali da je u velikoj prednosti ona sila koja vlada nebom. Zato Ukrajina traži da joj šalju avione i uvedu zabrane letova, što u NATO-u, pogotovo ovo drugo, nije naišlo na pozitivan odgovor. To bi možda bila “crvena linija” koju bi Moskva mogla protumačiti da se NATO miješa u sukob, da je time Ukrajina dovedena u posebni status i onda se ne smije zanemariti ni ona prijetnja nuklearnim taktičkim oružjem.

Kako vidite ulogu Evropske unije i NATO-a u ovom sukobu? Smatrate li da su Ukrajinu na neki način ostavili na cjedilu i/ili da su mogli i morali više učiniti kako uopće ne bi došlo do rata? Ili sada moraju učiniti više? Vidimo da NATO raspoređuje više svojih vojnih snaga na istoku Evrope…

Rusi su objelodanili koje zemlje nekadašnjeg Varšavskog ugovora smatraju svojom zonom uticaja, tu bi bilo potrebno navesti i Zapadni Balkan. NATO danas u Evropi ima oko sto hiljada vojnika i borbene grupe je poslao u Poljsku, Slovačku, Mađarsku, Rumuniju (koja, uzgred rečeno, ima rakete zemlja-vazduh) i Bugarsku. Sve su te zemlje bile u Varšavskom ugovoru. Tu jedino nije spomenuta Češka. I, naravno, u Varšavskom ugovoru nije bio Zapadni Balkan u kojem jedino BiH i Srbija nisu u NATO-u. Zapadni Balkan je zanimljiv Rusima jer time ometaju NATO i teže da izađu na topla mora. BiH, pa i Srbija, predstavljaju neku vrstu strateške dubine za Rusiju, ali to isto važi i za NATO.

Svi moderni ratovi su pokazali da je u velikoj prednosti ona sila koja vlada nebom. Zato Ukrajina traži da joj šalju avione i uvedu zabrane letova, što u NATO-u, pogotovo ovo drugo, nije naišlo na pozitivan odgovor

Ukrajinski predsjednik u više navrata je zatražio od NATO-a i zapadnih saveznika da uvedu zonu zabranu letenja nad Ukrajinom zbog ruskih zračnih napada na ukrajinske gradove, što su oni svaki put kategorički odbili. U kojoj bi opciji pristali uvesti zabranu letova, jer bi to značilo sukob NATO-a i Rusije. Koja je crvena linija koju Putin ne smije preći?

Crvena linija koju Putin ne smije preći jeste ista ona kao i za NATO. Obje strane kažu – ratujemo u Ukrajini, a da pri tome ne smijemo napraviti nijedan potez koji bi direktno doveo do sukoba NATO-a i Rusije. Nije NATO kriv za rat u Ukrajini, ta zemlja je previše blizu Rusije, velika je i neizmjerno bogata. I što je najvažnije za Rusiju (Putina) – kakva je to velika sila koja nema zone uticaja? Ovo nije samo rat za bogatstvo, ovo je rat za proširenje moći.

Početkom marta u Zagrebu je pao dron sa aviobombom. Dron je unutar mađarskog zračnog prostora letio oko 40 minuta. Je li moguće da Mađari nisu uočili letjelicu ili, kako su kasnije izjavljivali mađarski zvaničnici, da su je „nadgledali“, ali da su odlučili ništa ne poduzeti?

Mislim da je u pitanju da je uopće nisu ni vidjeli, ono ostalo je čišćenje “fleka”. Ali nisu je vidjeli ni u Rumuniji i u Hrvatskoj. Tu postoje dva pitanja. Čiji je to dron, da li ukrajinski ili ruski, kako to da je toliko radikalno izmijenio smjer i da li je to izviđačka letjelica ili je bila naoružana bombom, da li se ovim testirala protuvazdušna odbrana ovih zemalja, a sve su u NATO-u? O svemu tome postoje različite verzije.

Ipak, šta Vam se čini kao porazniji scenarij za jednu od članica NATO-a? Da li je ovo dokaz da NATO nije jak i organizovan kako se misli?

Ako su Rusi u pitanju, to je ispitivanje, a ako je riječ o NATO-u, to je slabost. Osim toga, poznato je da u svijetu ne postoji savršen sistem, odnosno oružje protuvazdušne odbrane. To dobro znaju u Izraelu, Siriji i Saudijskoj Arabiji.

U Albaniji će NATO graditi vojnu bazu, a na Kosovu je Bonstil, američka baza, dok je u BiH prisutan EUFOR u kome ima i NATO vojnika i Komanda NATO-a. Sve to otvara mogućnosti da Hrvatska i Srbija dobro paze kako se postaviti

NATO snage stigle su i u BiH, reakcije su različite… Je li ova “nova realnost” razlog za strah ili nudi BiH sigurnost od aspiracija koje bi mogle doći od strane Srbije i Hrvatske?

Te aspiracije sa zapada i istoka BiH su zasada političke i prilično su izražene. U ovoj sadašnjoj lokalnoj, evropskoj pa i svjetskoj konstelaciji teško je povjerovati da bi na evropskom tlu, na Zapadnom Balkanu, moglo doći do vojnog raspleta situacije. To bi možda bilo moguće jedino ako bi došlo do općeg evropskog ili svjetskog rata. A to za sada ne postoji. Što se tiče sigurnosti BiH, tu postoji nešto što se zanemaruje, možda i namjerno. Sigurnost u BiH zavisi i od nje same. Njena slabost je uvijek opasna, bez obzira o čemu je riječ. Uzdati se samo u druge nije dobro. Kad svrbi, tuđa ruka nikad dobro ne češe.

Koliko je, prema Vašem mišljenju, realno da se rat između Rusije i Ukrajine proširi van trenutnih granica i da preraste u ono od čega se sve otvorenije strahuje – treći svjetski rat? Šta bi to značilo, konkretno, za Bosnu i Hercegovinu, ali i region ex-Jugoslavije?

Postoji stara izreka da je rat lakše početi nego ga završiti. To važi i u ovom slučaju. Već se kalkuliše da su, ako bi kampanja ispunila ruske ciljeve, mogući napadi na Pridnjestrovlje, koje i jeste na određeni način u ruskim rukama, na Gruziju i Moldaviju, koje jesu bile u sastavu SSSR-a. Moldavija je zemlja koja je pod nazivom Besarabija pripala Rusiji tajnim protokolom koji su potpisali Nijemci i Rusi neposredno pred Drugi svjetski rat. Pridnjestrovlje je dio Moldavije koji se odmetnuo i tamo je ruska vojska. Tim tajnim protokolom i Rumunija se smatrala oštećenom stranom. U ovoj sadašnjoj situaciji još je rano spekulisati da li bi napad bio i na neku zemlju NATO-a ili recimo na Zapadni Balkan, bez obzira što u dijelu Zapadnog Balkana postoji zasada ne tako otvorena namjera za to. NATO je u više navrata naglasio da je BiH pod njegovom zaštitom. U Albaniji će NATO graditi vojnu bazu, a na Kosovu je Bonstil, američka baza, dok je u BiH prisutan EUFOR u kome ima i NATO vojnika i Komanda NATO-a. Sve to otvara mogućnosti da Hrvatska i Srbija dobro paze kako se postaviti.

Izvor: depo.ba