UČITAVANJE

Upiši za pretragu

Sport

Kako je najbolji trener na svijetu prošao put od nogometnog mudraca do ‘filozofa‘. I natrag

Podijeli

Rotacija je najbolje rješenje za sklad ekipe i njenu tjelesnu i mentalnu pripremu”, branio se Pep Guardiola za svojih dana u Bayernu, od optužbi da niti zabunom ne može na teren dvaput zaredom poslati istu jedanaestoricu igrača. U jednom trenutku dogurao je do brojke od sto uzastopnih utakmica sa šarenim sastavom.

I ne bi taj beskrajni kadrovski vrtuljak naškodio njegovu imidžu mudraca među trenerima – dapače, samo bi ga dodatno nabildao, jer Guardiola je bez problema osvajao trofeje iz njemačke ponude – da nije bilo Lige prvaka. Tamo je lutanje u izboru najbolje momčadi Guardiola skupo plaćao. Došao bi na korak do finala, i onda se prekombinirao i izgubio u bespućima maglovitih ideja.

U prvoj sezoni pogrešno je pročitao Real Madrid (0-5 u dvije utakmice), sljedeće godine nogu mu je podmetnula Barcelona (3-5), a na oproštaju od Bayerna, zaokružio je španski hat-trick eliminacija u polufinalu porazom protiv Atletica (ukupno 2-2). Tih dana engleski tabloidi sa zadovoljstvom su Pepu prikvačili etiketu “tinkermana”, trenerskog filozofa čija mudrovanja ponekad graniče sa sofizmima, teško ih je pratiti, ali zato lako bivaju kobnima za momčad.

Karizmatični trener od dolaska na Etihad osvojio je sedam trofeja, dok jednom rukom gladi šampionski pehar, u dvoranu upravo sprema četvrti liga-kup, ali u Manchester City nije došao (samo) zato da od kluba učini engleskog hegemona.

Od prvog dana boravka u Cityju šeici iz Ujedinjenih Arapskih Emirata sanjaju klempavi pehar Lige prvaka, i zato su zagrabili duboko “u bušotinu”, kako bi imali najboljeg na svijetu. A onda se s Guardiolom na klupi četiri godine nisu pomakli dalje od četvrtfinala, piše Jutarnji list.

U prvoj engleskoj sezoni Guardiola je izletio već na startu nokaut-takmičenja (Monaco, 6-6). Sljedeće godine pomaknuo se kat više (Liverpool, 1-5) te se tamo zadržao i sljedeće dvije sezone. Jednom su ga u četvrtfinalu izbacili Pochettinovi “spursi” (još jedna eliminacija na pravilo gola u gostima, 4-4), a posljednji put okliznuo se na Lyonu (1-3). Malo je reći da je Guardiola na tom putovanju otklizavao u nerazumljive strateške izlete. U prvoj utakmici s Tottenhamom, za ilustraciju, De Bruyne i Sane zakoračili su na teren tek u 89. minuti, pri rezultatu 0-1. Ili još bizarnije, ljetos na “final 8” turniru u Lisabonu, branič Walker započeo je utakmicu s Lyonom na krilnoj poziciji, dok su meč s klupe gledali Bernardo Silva, Mahrez i Foden. Uz zagonetan izbor igrača, niti 72 posto posjeda nije bilo dovoljno za prolaz.

A onda u srijedu na Parku prinčeva napokon zaokret, i to u vidu odustajanja od oštrih zavoja. Istrčala je momčad kojoj Guardiola najviše vjeruje. U njoj su, istina, iz podjele izvisili neki etablirani igrači poput Sterlinga ili veterana Fernandinha, ali samo zato što Phil Foden u napadu igra briljantnu sezonu, a Rodri je na sredini terena mlađi i poletniji od 35-godišnjeg Brazilca.

“Što bliže ostaneš vlastitom identitetu, veći su ti izgledi za prolaz u sljedeći krug. Želim da budemo vjerni sebi, ne možemo se previše zamarati suparnikom”, okrenuo je ploču Guardiola u predvečerje pariške utakmice.

Ploča se, međutim, niti ovaj put nije vrtjela na programiranom broju okretaja, jer su Di Maria, Neymar i Verratti visokim presingom i napadačkom ambicijom u prvom poluvremenu oduzeli Cityju monopol na kontrolu lopte. PSG je bio bolja momčad, rano je došao do vodstva, i sve što se dalje događalo, zapravo je mirisalo na još jedno prerano Pepovo proklizavanje.

“U ovoj fazi Lige prvaka igrači računaju na 180 minuta nogometa, i zato često prvu utakmicu odigraju s razmišljanjem “nemoj izgubiti”. Znaju da u prvoj rundi teško mogu osigurati prolaz, ali lako mogu ispasti. Na poluvremenu sam im rekao “ne žalim se”, jasno mi je da ste oprezni jer ulog je finale, ali hajde da ne budemo tako sramežljivi. Znate što je naš identitet, budimo mi”, priznat će Guardiola da je ziheraško razmišljanje kumovalo slabijoj predstavi na startu dvoboja s PSG-om.

Iako se City probudio kao dijete sreće, golovi su došli kao plod konfuzije pariške obrane, nema sumnje da su De Bruyne, Mahrez, Gündogan i Foden isprovocirali preokret igrajući svoj prepoznatljiv nogomet – kontrola, intenzitet, “preklapanje” bočnih i krilnih igrača, ambicija i glad. Pep Guardiola vratio se svojem najboljem izdanju i gurnuo nogu u dovratak finala Lige prvaka. Na kraju prve “petoljetke” na Etihadu, nakon deset dugih godina posta u ovoj konkurenciji, najbolji svjetski trener, izgleda, spreman je ponovno otići do kraja…

Izvor: raport.ba