UČITAVANJE

Upiši za pretragu

Vijesti

Klonuli u čekaonici EU – da li Balkanu prijeti novi rat: ‘U BiH nemamo ratne opreme, ni hrane i toalet-papira za vojsku u borbi’

Podijeli

Rat u Ukrajini se na razne načine preliva na Zapadni Balkan, piše ugledni njemački magazin Cicero. Premda nema realne opasnosti od novog rata, nema ni nade da bi vječito proširenje EU moglo da se ubrza

Vječita čekaonica EU na Zapadnom Balkanu „još nije svarila posljedice jugoslovenskih ratova – i tokom rata u Ukrajini gravitira u polju napetosti između Zapada i Istoka“, piše njemački mjesečni magazin Cicero i postavlja pitanje da li Balkanu prijeti novi rat.

Magazin opisuje grafite i proteste podrške Rusiji u Beogradu, čak i korišćenje simbola „Z“ koji se smatra znakom ruske vojne operacije. Podsjeća se da je rat u Ukrajini do regiona doletio i na bizaran način: kada je početkom marta bespilotna letjelica od šest tona pala na Zagreb.

Za razliku od Crne Gore, piše magazin, gdje mnogi Rusi imaju nekretnine, ali ne mogu da pristupe bankovnim računima kod kuće, u Beogradu se registruje sve više pridošlica iz Rusije.

„U Srbiji agenti za nekretnine primjećuju neslućenu navalu mušterija sa istoka. Došljaci iz Rusije se prije svega zanimaju za iznajmljivanje manjih stanova ili kupovinu većih“, navodi dopisnik magazina iz Beograda.

„Kako novim imigrantima iz slovenske bratske države nije potrebna viza za ulazak, to se Beograd uz Istanbul razvio u jedno od najpopularnijih odredišta za Ruse koje odlaze – svejedno da li iz domovine bježe od Putina, rata i autoritarne države, ili pak od posljedica sankcija. Grad na Dunavu je lako pristupačan: jer kandidat za EU Srbija lavira između Istoka i Zapada, pa do sada ne podržava sankcije EU te je državna Er Srbija jedan od rijetkih prevoznika u Evropi koji još redovno lete do Moskve i Peterburga“, stoji u tekstu.

Svako vidi svoju traumu

„Duge sjenke jugoslovenskih ratova određuju i reakcije na današnji rat“, piše dalje magazin Cicero.

Kako je časopisu ispričao jedan Beograđanin koji je 1999. kao regrut bio u Prizrenu, Zapad sada dobija „račun“ za bombardovanje Srbije. „Tada su stvorili presedan“, kaže on. „NATO se vazda približavao ruskoj teritoriji, iako je obećavao suprotno“, dodaje taj čovjek.

Kako se navodi u tekstu, više od četiri petine građana Srbije i danas se protiv pristupanju NATO.

„Doduše, ni Ukrajina, baš kao ni Rusija, nije priznala nezavisnost bivše srpske pokrajine Kosova“, piše Cicero, „ali mnogi Srbi kao da u Ukrajini u prvom redu vide neprijatelja ruskih prijatelja.“

Novinaru pomenuti Beograđanin kaže: „Zašto se idioti nisu predali umjesto da im zemlja bude razorena? Da su kod nas 1999. bombe sijane po novobeogradskim blokovima, ne bismo onoliko izdržali, odmah bismo se predali.“

Prizori iz Harkova ili Marijupolja i ljude u BiH podsjećaju na sopstvene traume, piše magazin. „Tada su sve naše demonstracije za mir bile uzaludne“, kaže jedan stariji Sarajlija. „Rat je došao. A mi smo bili više od 1.400 dana bez hrane, vode, ičega.“ Dodaje: „Ukrajini prijeti ista sudbina kao nama.“

Banjalučki psiholog i politički analitičar Srđan Puhalo kaže za Cicero da su na početku rata u Ukrajini mnogi ljudi u BiH bili do srži potreseni jer su vidjeli isto što se desilo u Bosni prije tri decenije. Ali, tome je doprinijelo do danas podijeljeno društvo: „Većina Srba drži stranu Rusima. Hrvati i Bošnjaci više su na strani Ukrajinaca“, kaže Puhalo.

Kako dodaje ovaj analitičar, podijele nisu ništa novo, ali je odlučujuće kada i kako će se „poskupljenje ili manjak nekih sirovina odraziti na naš životni standard“.

Sve veći jaz u standardu

Njemački magazin navodi da cijeli Balkan osjeća manjak turista, poskupljenje energenata i inflaciju, ali da posljedice rata u Ukrajini najjače pogađaju takozvani Zapadni Balkan. „Jaz u blagostanju između umorne čekaonice EU i njenih susjeda iz EU prijeti da se još poveća ovim ratom“, konstatuje Cicero.

Prema tom magazinu, države regiona spadaju u „klonule stalne goste čekaonice EU, koje muče autoritarne tendencije, emigracija i starenje stanovništva, ali prije svega nedostatak perspektive“.

O tome Dušan Reljić, šef briselske kancelarije berlinske Fondacije za nauku i politiku kaže da Zapadnom Balkanu prijeti „novo ledeno doba“.

Podsjeća se na evropsko obećanje iz Soluna 2003, da će zemlje regiona postati članice EU, te navodi da danas nije realno da Srbija i Crna Gora pristupe Uniji ni do 2030. godine.

Magazin Cicero to ovako pojašnjava: „S jedne strane stara EU, umorna od proširenja, tek bezvoljno vodi taj proces koji ionako nije popularan kod zapadnoevrskih birača. Sa druge strane, mučni pristupni maraton koče manjkavosti vladavine prava, populistički vlastodršci i nedostatak reformi pravosuđa kod kandidata.“

„Umjesto toga, politika proširenja EU postala je energično tapkanje u mjestu, garnirano floskulama, slatkorječivošću, obećanjima koja se ponavljaju kao mantre, i vitlanjem novčanikom“, ocjenjuje magazin.

Jeftina proizvodna traka Zapada

Novinar uzima primjer Sjeverne Makedonije kao potvrdu bojazni da regionu prijeti „turski scenario“ vječnog tobožnjeg približavanja EU. Skoplje je prvo godinama blokirano iz Atine, pa kad je promijenjeno ime republike, onda iz Pariza i Berlina, a potom je došao ultimatum Sofije.

Cicero navodi da onda malo vrijede poruke ohrabrenja iz Evropske komisije ili tvrdnja da je region „u srcu Evrope“ koju je izrekao francuski šef države Emanuel Makron, kojeg Cicero opisuje kao „notornog kočničara proširenja EU“.

Dušan Reljić kaže da je za Zapadni Balkan postalo „stalno stanje stvari“ to da je „jeftina proizvodna traka i isporučilac radne snage za EU i prije svega za Njemačku“.

Kaže, mnogi na Balkanu su došli ipak do neke skromne zarade jer države privlače investitore niskim platama i visokim subvencijama. Ali, prema Reljićevim riječima, to znači da i najsiromašniji građani preko poreza „plaćaju da se bogati strani koncerni nasele na Zapadnom Balkanu i uz pomoć jeftine radne snage proizvode za izvoz“.

Reljić kaže da su istočne članice EU poput Poljske ili baltičkih zemalja uspjele da se približe zapadnom standardu zahvaljujući strukturnim fondovima EU, dok balkanske zemlje to ne mogu. Ako bi se približavanje EU posmatralo kao bankomat, kaže Reljić, onda „države Zapadnog Balkana u njega više uplaćuju nego što dobijaju iz EU“.

Otvaranje tržišta dovelo je do godišnjeg deficita od deset milijardi evra u trgovni sa EU, te odlaska dobro obrazovanih ljekara, IT stručnjaka, inženjera, medicinskih sestara i zanatlija na Zapad.

Reljić se boji da pandemija još pojačava razlike jer je EU spremila izdašan paket pomoći za članice. „Grci ili Hrvati će iz tog ćupa po glavi stanovnika dobili deset do jedanaest puta više nego Srbi i Albanci“, kaže ovaj stručnjak.

Posljedice nisu samo ekonomske, nego i političke, dodaje Reljić. „Ljudi mjere svoje životno zadovoljstvo između ostalog svojom zaradom. Ako ništa nemaju od demokratije, onda opada i podrška demokratiji – desničarski populisti i nacionalisti tada imaju lak posao“, dodaje on.

Novi rat nije realan

Kako u opsežnom tekstu dalje navodi magazin Cicero, „opustošeno predvorje EU makar može da se uzda u pojačanu pažnju EU“ zbog rata u Ukrajini. „Zapadni strahovi od ruskog uticaja prije svega u Srbiji, ali i u BiH, od početka rata su doveli do učestalije šatl-diplomatije ka Beogradu i Sarajevu.“

Podsjeća se na izjave nekih političara – od njemačke šefice diplomatije Analene Berbok, do kosovskog premijera Aljbina Kurtija – da bi Rusija mogla da pokuša da pojača uticaj na Balkanu. Istovremeno srpski lider u BiH Milorad Dodik učestalo prijeti otcjepljenjem Republike Srpske, te je Zapad jačanjem trupa Eufora poslao poruku Moskvi da ne prepušta region.

„Ipak, većina analitičara u regionu ne prepoznaje realnu opasnost od rata, uprkos dizanju uzbune u zapadnim medijima“, piše Cicero. Prema rečima Srđana Puhala, lokalni političari dobro znaju da bi reakcije Zapada bile žestoke.

„Čak i kad bi bilo ljudi koji hoće da ratuju, u Bosni nema ničega čime bi se ratovalo. Niti imamo dovoljno funkcionalne ratne opreme, niti hrane i toalet-papira za vojsku u borbi. Nemamo čime da platimo takav rat. Drugo je pitanje – ko bi uopšte ratovao. Naša omladina već sada emigrira na Zapad. Ko bi od njih bio spreman da ide u rat u Bosni?“, pita se Puhalo.

Sa druge strane, Dušan Reljić ne vjeruje da bi trenutna zabavljenost Zapada regionom mogla da ubrza pristupanje EU. Kaže, hitro proširenje EU zamislivo bi bilo jedino ako bi se Brisel uplašio da će ruska vojska brzo izbiti na Jadran. Ali ni on ne vidi da će zbog Ukrajine negdje na Balkanu početi rat. „To nisu spojeni sudovi“, kaže Reljić.

Na kraju teksta se citira zagrebački politikolog Dejan Jović koji se zalaže da EU otvori strukturne fondove za Zapadni Balkan, kako bi se region približio standardu članica EU. „Kako bi izašla na kraj sa posljedicama ukrajinskog rata, Evropa konačno mora da prevlada jugoslovenske ratove“, rekao je Jović.

Izvor: (dw.com, DEPO PORTAL/md)