UČITAVANJE

Upiši za pretragu

Region

Milanović i Grlić Radman zbog Dragana Čovića osramotili Hrvatsku u NATO savezu

Podijeli

za toga se krila prava i važna politička tema, a to je politika Hrvatske prema BiH i odnos s NATO savezom. Druga važna stvar koju je ta svađa istaknula jest katastrofalna koordinacija sukreatora vanjske politike u provođenju državne vanjske politike. Umjesto da pušu u isti rog, predsjednik i ministar vanjskih poslova se svađaju i vrijeđaju preko medija. A obojica su navodno iskusni diplomati

Izvor: Index.hr

Piše: Gordan Duhaček

Hrvatska javnost ovog se vikenda, između ostaloga, bavila prepucavanjem predsjednika RH Zorana Milanovića i ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, koji su otišli tako daleko da su se prozivali zbog toga koja su im imena dali roditelji i tko je navijao za koji nogometni klub.

Bio je to još jedan doprinos vladajuće klase zagađenju javnog diskursa i pretvaranju politike u tabloidnu sapunicu međusobnih animoziteta i karaktera.

Sve je zakuhao Grlić Radman, koji je prije nekoliko dana najavio da neće pratiti Milanovića na summit NATO-a u Bruxellesu. Onda je Milanović u svom stilu odgovorio pa mu je Grlić Radman replicirao i krenuo je šou.

U svađi Milanovića i Grlića Radmana su načete dvije važne političke teme

No, iza toga se krila prava i važna politička tema, a to je politika Hrvatske prema BiH i odnos s NATO savezom.

Druga važna stvar koju je ta svađa istaknula jest katastrofalna koordinacija sukreatora vanjske politike u provođenju državne vanjske politike. Umjesto da pušu u isti rog, predsjednik i ministar vanjskih poslova se svađaju i vrijeđaju preko medija. A obojica su navodno iskusni diplomati.

Jedna od posljedica te svađe je da Grlić Radman definitivno neće kao inoministar pratiti predsjednika Milanovića na današnjem NATO summitu u Bruxellesu, koji se zapravo nema namjeru previše baviti Hrvatskom i BiH.

Povijesni summit NATO-a nakon Trumpove ere

Na summit dolazi novi američki predsjednik Joe Biden, a cilj je obnoviti i ojačati transatlantske veze te se ujediniti protiv ekspanzije Rusije i Kine. Potrebno je okrenuti novi list nakon četiri godine Donalda Trumpa, koji je s dijelovima Europe bio u otvorenom sukobu.

Hrvatska je, realno, u svemu tome samo fusnota, no svaka će delegacija znati da je Milanović na summitu bez ministra vanjskih poslova jer je tome prethodila javna svađa njih dvojice. To baš i ne pomaže reputaciji Hrvatske kao ozbiljne i stabilne saveznice u NATO-u.

Nadalje, saznali smo da komunikacija između Ureda predsjednika i hrvatske diplomacije nije funkcionalna.

Milanović: Tretiraju nas kao sitan kusur

Temu je otvorio Milanović…

“Neke zemlje ne žele da se u završnoj deklaraciji summita NATO-a u Bruxellesu spominju Daytonski ugovor i konstitutivnost triju naroda, no Hrvatska za tako nešto neće dati suglasnost”, izjavio je u nedjelju predsjednik Zoran Milanović.

Čelnici 30 članica NATO-a, među kojima i predsjednik Milanović, okupili su se u ponedjeljak na summitu u Bruxellesu, na kojem bi trebali donijeti odluke o reformama Saveza do 2030. Na summitu će biti prihvaćeno sedam dokumenata, uključujući zajedničku izjavu, u kojoj se spominje Bosna i Hercegovina i za koju Milanović tvrdi da se priprema već tjedan dana.

“Neće biti problem s Grlićem, bit će jedan drugi problem jer se još uvijek dogovaramo o završnoj deklaraciji. Htio sam pomoći i sada moram raditi sam zato što je još samo jedan dan do dovršetka, a u deklaraciji neke države ne žele spominjati ni Daytonski sporazum ni konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovini”, rekao je predsjednik Milanović.

“To je problem koji imamo, o kojem nisam govorio, ali s obzirom na to da je pet do 12, morat ću na summitu o tome razgovarati s nekim ljudima. U protivnom nećemo dati suglasnost na završnu deklaraciju jer nas se tretira kao sitan kusur”, istaknuo je šef države.

Zahtjev da se u tekst deklaracije uključe Daytonski sporazum i konstitutivni narodi

“Netko ima problem (s time) da se u završnoj deklaraciji NATO-a spominju Daytonski ugovor i tri konstitutivna naroda”, rekao je.

Po njegovim riječima, “deklaraciju kao da je pisala neka nevladina udruga iz Sarajeva”.

“Ne mislim se vratiti u Zagreb s tim. To pokazuje kakve planove za BiH imaju neki međunarodni krugovi, to preko Hrvatske neće proći. Nisam se mislio time baviti, ali to sada moram reći hrvatskoj javnosti”, dodao je predsjednik.

Potvrdio je da se na deklaraciji radi već tjedan dana te dodao: “Hrvatski ambasador nas ne šljivi ni pet posto.”

“Prema tome, došlo je do razine predsjednika država, to samo pokazuje gdje smo otišli”, rekao je Milanović.

Također je ocijenio da “su oni koji se bave vanjskom politikom od prve rečenice shvatili o čemu se radi” u deklaraciji.

Kaos u hrvatskoj diplomaciji

Od Milanovića smo dobili još jedan podsjetnik na to da nam je diplomacija zapravo u kaosu, da se osobni animoziteti i stranački interesi stavljaju ispred nacionalnih. A saznali smo da je tema prijepora BiH, što se prelilo na odnose Hrvatske s NATO savezom, što je eskalacija štete koja se trebala izbjeći. Naravno, Grlić Radman Milanovića demantira i optužuje da laže.

Zar Grlić Radman nije mogao narediti diplomatima da surađuju s Milanovićem, poznavajući barem njegov karakter? Zar mu nije bilo jasno da će predsjednik javno eksplodirati i da je dužnost državne uprave da surađuje s predsjednikom Republike? Ministar je pokazao svoju karakterističnu (ne)kompetentnost.

Zar Milanović doista nije mogao sam telefonirati glavnom tajniku NATO-a, s kojim je sada razgovarao pa je sporni tekst promijenjen? Čemu iznošenje prljavog veša, nesposobnosti i rasula hrvatske diplomacije u javnost dan prije summita u Bruxellesu? To je taktičnost slona u staklarnici, svojstvena Milanoviću.

Komšić želi biti glasnogovornik NATO-a

Uskoro se javio i član Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji se postavio u poziciju glasnogovornika NATO-a, što je prilično apsurdno jer BiH uopće nije članica. Komšić je već više puta kritizirao Hrvatsku, između ostaloga je prosvjedovao i zbog gradnje Pelješkog mosta, a zalaže se za ukidanje konstitutivnih naroda, koje smatra zastarjelim komunističkom konceptom, dok istovremeno slavi Tita i neoustašu Blaža Kraljevića (HOS).

“Zbog forsiranja prevladanog etničkog koncepta konstitutivnosti naroda, Hrvatska dolazi u sukob s NATO-om”, rekao je Komšić.

Hrvatska nema moć blokirati načela deklaracije, smatra Komšić.

“Teško da jedna Hrvatska može zaustaviti ono što je interes NATO-a, k tome se zalažući za ono što nisu NATO i EU standardi”, dodao je Komšić.

Po njegovim riječima, sadržaj presuda Europskog suda za ljudska prava u vezi izbornih reformi te dokument Nacionalni program reformi, koji je BiH poslala u NATO savez, preferiraju jednakopravnost svih građana.

“Sad u NATO-u trebaju odlučiti jesu li im važniji standardi i interesi alijanse ili anti-NATO i antieuropski standardi dužnosnika iz Hrvatske”, naveo je Komšić.

NATO prihvatio dio Milanovićevih zahtjeva, izmijenjen tekst deklaracije

U NATO-u su odlučili da će uvažiti dio zahtjeva Hrvatske te će se u završnom dokumentu spomenuti Daytonski sporazum, ali ne i konstitutivni narodi. Time je Komšić još jednom prokazan kao demagog, koji prodaje odavno neuvjerljive fikcije za opravdanje svoje uloge agenta SDA politike u ruhu građanskog koncepta. Nitko nakon rata nije naštetio ideji građanske BiH kao Željko Komšić.

Nije nužno Milanović prošao bolje u reputacijskom smislu. U sjedištu NATO-a su shvatili da je predsjednik Milanović zaista spreman napraviti šou tijekom samog okupljanja lidera, a “nama taj šou ne treba”, zaključeno je u neformalnim razgovorima u NATO-u, prema onome kako je Večernjem prepričano iz dobro upućenih izvora. Sigurno postoji bolji način vođenja vanjske politike od taktike razmaženog derišta. Zapravo možemo reći da se ovakvim ponašanjem Hrvatska pozicionirala kao derište saveza.

Milanović je danas pak izrazio zadovoljstvo svime, rekavši da je to za Hrvatsku bio “Bigfoot potez”, koji je de facto pripisao sebi. Veće je dobio pohvale s desnice, konkrertno od Mosta.

Nadalje, ono što je Milanović tražio dio je hrvatske politike koja radi u interesu Dragana Čovića i HDZ-a BiH, tj. promjene izbornog zakona u BiH – koji treba mijenjati – koja bi stvorila elektoralni treći entitet u BiH. Službeni Zagreb ide toliko daleko u svojoj diplomatskoj ofenzivi da je Milanović prije par mjeseci pozvao k sebi Milorada Dodika, srpskog člana Predsjedništva BiH i (neformalnog) lidera Republike Srpske.

Problematična hrvatska politika prema BiH

Niti je fer da Bošnjaci kao najbrojniji u ovako definiranoj BiH mogu izabrati predstavnika iz reda hrvatskog naroda u Predsjedništvo BiH, niti je pametno rješenje za taj problem mijenjati izborni zakon po idejama Dragana Čovića, što podržava i RH.

Hrvatska je za svoje stavove prema BiH dobila i podršku nekih članica Europske unije. Grlić Radman je u travnju u Bruxellesu najavio da EU mora pomoći Bosni i Hercegovini kako bi postala funkcionalna zemlja. Hrvatska je stoga podnijela neslužbeni dokument – takozvani non-paper – koji sadrži prijedloge kako EU to treba učiniti.

Non-paper su podržali Mađarska, Bugarska, Grčka, Cipar i Slovenija. Austrijski Der Standard je to opisao kao nacionalističko petljanje u BiH.

“Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman najavio je da EU mora pomoći Bosni i Hercegovini da postane funkcionalna zemlja. Predloženim reformama Zagreb želi podržati određene nacionalističke predstavnike Hrvata u Bosni i Hercegovini”, konstatirao je Der Standard. Namjere Hrvatske prema BiH austrijski list opisao je kao “tobože plemenite”.

I doista, sigurno je da Dragan Čović sada zadovoljno trlja ruke zbog svega ovoga.

Nema koordinacije između Zrinjevca i Pantovčaka

Promjena izbornog zakona u BiH deklarirani je vanjskopolitički cilj Hrvatske, ostavimo sada po strani koliko pametan. Na tome na svoj način rade i predsjednik Milanović i ministar vanjskih poslova Grlić Radman, ali očito nisu u stanju koordinirati se. Diplomati Grlića Radmana moraju surađivati s predsjednikom, to im je u opisu posla i iznad bilo kakvih dnevnopolitičkih prepucavanja. Pantovčak i Zrinjevac se svađaju, umjesto da surađuju.

Po tome se zapravo Milanović ne razlikuje puno od Kolinde Grabar-Kitarović, koja je u odnosu na vladu Andreja Plenkovića vodila svoju specifičnu vanjsku politiku, primjerice približavajući se predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i gurajući Inicijativu tri mora. Milanović pak mitraljira u medijima, pa je već izazvao reakciju Bugarske na svoje nedavne izjave, iz Sarajeva mu stalno nešto zamjeraju, kao i iz Beograda. No, sve to je, kako su dobro prepoznali u NATO-u, šou.

Kada se ode dalje od toga, vidi se da Hrvatska ima posvađane sukreatore vanjske politike koji se pritom jedino slažu oko upitne politike prema BiH. Od toga nije ostao siguran ni NATO.

Izvor: (DEPO PORTAL/md)