UČITAVANJE

Upiši za pretragu

Uncategorized

MIŠLJENJE PSIHOLOGA Negiranje virusa: Ljudima je isto mišljenje naučnika i ono što čitaju po Facebooku

Podijeli

Više od godinu je prošlo od pojave koronavirusa, a države širom svijeta broje novozaražene i umrle. Ni javni podaci koji su dostupni o tim brojkama za mnoge nisu dovoljni da bi povjerovali da virus zaista postoji.

Međutim, ni mnogi slučajevi zaraze i smrti kao posljedice COVID-19 ne mogu promijeniti mišljenja određenih ljudi da ono što oni promišljaju jeste ili nije ispravno, te da svoje stavove ne pokušavaju nametnuti drugima, odnosno neistomišljenicima.

Prema riječima Dženane Husremović, profesorice psihologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, ljudi su generalno naučno nepismeni, a informacije koje su naučne činjenice i mišljenja koja se dijele na društvenim mrežama se izjednačavaju.

– Kod nas ljudi ne prepoznaju šta je mišljenje, a šta nije. Ti koji iznose svoja mišljenja su jako utjecajni, a ljudi to kada čitaju po Facebooku i drugim društvenim mrežama, njima je to isto kao i kada im naučnik piše. To je svugdje tako, u čitavom svijetu, ne samo kod nas. Čovjek koji ne može pročitati i razumjeti neku naučnu informaciju, njemu je ta naučna informacija na istom nivou kao i ovi koji pričaju i daju svoja raznorazna mišljenja i teorije zavjere – kazala je Husremović.

Dodala je da ljudi različito sklapaju stvari i različito gledaju na takve informacije.

– Vidite da ima i onih koji se sada bave time da li je virus došao iz Kine ili nije, odakle je došao? Šta nama sad, u ovom trenutku, znači to odakle je došao virus? Sada se treba znati nositi sa ovom situacijom, a sve drugo su u ovom trenutku krize nebitne stvari – istakla je.

Oni koji (ne) vjeruju u postojanje virusa vrlo često, kako se može vidjeti na društvenim mrežama, ali u i razgovoru sa prijateljima i poznanicima, pokušavaju nametnuti svoje mišljenje i drugu stranu ubijediti da je njihovo razmišljanje ispravno i nikako drugačije.

Psihologinja tu činjenicu objašnjava time da svako od nas vjeruje da je najbolji i najpametniji, te da je ono u šta on vjeruje jedino ispravno.

– To je prirodno. Ono što ja mislim, što ja vjerujem – imam osjećaj da je to istina, a sve ono što drugi ljudi misle – da to nije istina. To je tako za sve, počevši od boje kose pa nadalje. Ljudi jednostavno vjeruju da oni prave najbolje izbore i to je dio njihove percepcije i samopoštovanja, samovrednovanja da sam dovoljno pametan, da dovoljno znam. Isto je kao kad uzmete političke partije – ako sam ja pripadnik neke političke partije, ja vjerujem da je jedino to ispravno. Vi se u biti i krećete sa ljudima koji slično vama misle i koji pothranjuju i podržavaju ono u šta vjerujete i šta mislite. Vama je dovoljna jedna potvrda da kažete: “Aha, vidiš da sam ja u pravu” – objasnila je.

Profesorica smatra da samo kvalitetnim informisanjem i izlaganjem kvalitetnih informacija, te komunikacijskom strategijom koja je dovoljno argumentirana, ali i dovoljno emocionalno obojena, ljudima se može “promijeniti mišljenje”.

– To je jako važno. Posebno u našem društvu, argumenti koji nisu praćeni nekom emocionalnom bojom, dosta teško dopiru do ljudi. S druge strane, za ponašanja van forme postoje kazne i sankcije. Naprimer, imate ljude koji nikada neće ukrasti jer vjeruju da je to grozno, a s druge strane imate ljude koji će ukrasti. Za te ljude postoji kazna i sankcija. To je ponašanje van norme. U ovom trenutku ponašanje van norme je da se ponašate neodgovorno i nesigurno po javno zdravlje. Prema tome, moraju postojati neke vrlo jasne sankcije za one koji i sebe i druge dovode u opastnost – zaključila je.

Izvor: faktor.ba