UČITAVANJE

Upiši za pretragu

Region

Najveća tajna Zorana Milanovića. Zoran ima i drugo ime, povezan je sa Sarajevom

Podijeli

U svojim je posljednjim medijskim istupima predsjednik Hrvatske Zoran Milanović djeda bivšeg ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera nazvao ratnim zločincem, a kako mu se na piku našao ovaj potencijalni hrvatski ambasador u Vatikanu, tako se predsjednik ponovno sukobio i s ministrom vanjskih poslova Grlićem Radmanom čijeg je pokojnog oca Antu nazvao komunjarom.

Nije doduše ni aktuelni predsjednik Hrvatske u politici stasao bez porodične pozadine. Karijeru je započeo u Ministarstvu vanjskih poslova sarađujući s aktuelnim Plenkovićevim savjetnikom Matom Granićem, no prije toga političkim putem karijeru je gradio i predsjednikov pokojni otac Stipe. Poznato je da je Stipe Milanović bio šef kabineta Mike Tripala, zagrebački gradski zastupnik i rukovodilac Odbora za izgradnju dvorane Vatroslav Lisinski. Početkom 90-ih postao je pomoćnik ministra Vlatka Pavletića, a iz medija se povukao baš kada je njegov sin Zoran ušao u politiku.

UPOZNAVANJE SA MESIĆEM

Korijene Milanovićev otac vuče iz skromne porodice iz Dalmatinske zagore, kao dječak radio je u rodnom kraju, odnosno u Glavicama pored Sinja u seljačkoj zadruzi. Budući da je dolazio iz boračke porodice, ponuđen mu je upis u podoficirsku školu, čemu se suprotstavio stric Ivan, prvoborac i profesionalni oficir. Inače je Milanovićev otac završio Sinjsku gimnaziju u generaciji kojoj su pripadali Vladimir Veselica i general Petar Štimac. U Zagreb dolazi 1956. i upisuje medicinu, no već na prvoj godini se razbolio od teške upale pluća, zbog čega se nekoliko mjeseci liječio u rodnom kraju.

U tom intervalu odlučuje se prebaciti na Ekonomiju, na studiju se sprijateljio s vlasnikom zadarskog Tankerkomerca Božom Jusupom i vlasnikom Francka Milanom Artukovićem, ali i mladim studentom prava Stipom Mesićem. Kada je stekao diplomu, Milanović stariji odlazi put Sarajeva na odsluženje vojnog roka, kada je to obavio vraća se u Zagreb te se kandidira za rad u diplomaciji. Međutim, diplomat Novak Pribičević odgovara ga od toga pa odlazi u Gradski komitet SVK jer je Tripalo tražio šefa kabineta. Do posla dolazi zahvaljujući činjenici da je bio sin borca i nekadašnji omladinski predsjednik. Kasnije je radio i s Perom Pirkerom i sa Srećkom Bijelićem.

Stipe Milanović ukida SIZ-ove i pokušava uvesti štednju, a zbog toga ulazi u sukobe s Pavletićem, koji je na račun ministarstva u to vrijeme kupio BMW. Kada je uvidio da ne može više ostati u ministarstvu, u pomoć mu priskače Mesić nudeći mu poziciju ambasadora u Ukrajini ili imenovanje na poziciju sekretara Matice iseljenika, no kako nije bio HDZ-ovac, to je bio problem pa se odlučuje učlaniti u vladajuću stranku, iz koje skupa s Mesićem izlazi sredinom 90-ih.

Radio je i u Privrednoj banci, gdje je došao na poziv Martina Katičića, oca današnjeg Plenkovićevog sekretara Krunoslava Katičića. Prema tome izgleda da su Milanovićevi porodični korijeni daleko više vezani uz HDZ nego što je to slučaj s premijerom Andrejom Plenkovićem.

Svojedobno je opsežno predsjednikovo porijeklo analizirao sedmičnik 7dnevno koji je došao do zanimljivih saznanja. Predsjednik Milanović navodno je 1992. godine u sinjskom samostanu pregledao popise stanovništva pa slijedom toga upoznao porodično stablo od početka 19. vijeka, a kao dokaz solidnog statusa sam je predsjednik opisao kuću izgrađenu 1920.godine, riječ je o katnici u čijem se donjem dijelu čuvala stoka, dok su na spratu živjeli ukućani. Kuća je to u kojoj si živjeli Milanovićevi djed i baka Ante Milanović i Pera Romac, a tu je rođen i njegov otac Stipe. Djed nije bio pretjerano školovan, do početka Drugog svjetskog rata bavio se težačkim poslovima, no završio je u partizanima, kao i većina njegovih rođaka što s djedove, što s bakine strane.

UPOZNAVANJE RODITELJA

Prvi se partizanima priključio djedov mlađi brat Ivan koji je prije rata bio radnik u raznim mjestima na sjeveru Hrvatske. Taj se Ivan Milanović spominje kao učesnik u formiranju Druge dalmatinske brigade, borio se na Sutjesci, a rat je završio u Trstu kao major Jugoslavenske armije. Stariji brat Ante partizanima se priključio 1942.te je uglavnom ratovao po Dalmaciji. Ivan Milanović nakon rata ostaje u vojsci, premješten je u Srbiju u kojoj je proveo cijeli radni vijek, tamo se oženio vojvođanskom Mađaricom, a on i predsjednik Milanović su jako bliski.

Milanovićev otac oženio je pak Đurđicu Matasović s kojom je dobio sinove Zorana i danas pokojnog Krešimira. Bračni par jedno je vrijeme boravio na Knežiji, nakon čega sele u novi stan na Trnju. “Dali bi mi sve samo da me se riješe, a ja sam iskoristio zakonske mogućnosti. Od otpremnine smo mlađem sinu riješili stambeno pitanje, a Zoranu zajedno sa supruginom porodicom isto pomogli kad je kupio stan; žena i ja preselili smo se u manji stan. Bilo mi je jasno da su okolnosti takve da za mene u tom sistemu nema mjesta”, tvrdio je svojevremeno pokojni otac Milanović.

Porijeklo predsjednikove majke Đurđice Matasić znatno je drugačije od onog očevog. Njeni preci pripadali su građanskoj klasi i živjeli u stanovima u Senju. Matasić je u Zagrebu završila Pedagošku akademiju te je cijeli radni vijek provela kao nastavnica u školama. Na jednom plesu u Esplanadi 65-te upoznaje diplomiranog ekonomista Stipu Milanovića za kojeg se udaje već naredne godine, kum na svadbi bio je Milanovićev nekadašnji najbolji prijatelj Vladimir Veselica. Iako je porodica predsjednikove majke živjela u Senju, Matasići su podrijetlom Ličani iz Gacke doline, a djevojačke prezime Milanovićeve bake je Glavaš.

– Preci po majčinoj liniji nosili su različita prezimena: Tomajić, Nikšić, Rončević i Raklić, a neki od njih bili su službenici Habsburške monarhije i veći dio života radili su u raznim dijelovima Kraljevine, tako da su se nerijetko tek poslije umirovljenja definitivno vratili u Senj: sredinom 19. vijeka Ivan Raklić i Stjepan Nikšić otišli su u Wiener Neustadt na tamošnju Terezijansku vojnu akademiju, oni su bili prvi preci Zorana Milanovića koji su se školovali u Austriji, a isto su učinili i njihovi sinovi, obojica su imala pristojne oficirske karijere i vojnu karijeru okončali su činom pukovnika odnosno potpukovnika, što znači da je napredak u državnoj službi omogućio i socijalni uspon Milanovićevih predaka po majčinoj liniji koji su postali dio višeg srednjeg sloja Austro-Ugarske Monarhije. Njegovi pradjed i prabaka, Josip i Georgina Matasić, bili su gimnazijski predavači i gotovo cijelu karijeru proveli su u školama na području Slavonije: ondje se 1892. rodio Stjepan Matasić, djed Zorana Milanovića, pisao je sedmičnik 7dnevno.

PORODIČNA TAJNA

Predsjednikova majka Đurđica ime je dobila po prabaki Georgini, u dokumentima iz školskog doba navodi se kao Georgina, no kako se porodica 49-te preselila u Rijeku na svim ispravama stoji da je Đurđica Matasić. Bilo je to doba kada je taj dio Milanovićeve porodice zadesilo teško razdoblje. Naime, prvo se 1921. pri povratku s proslave u Senjskom kanalu utopio pradjed Josip Matasić. A potom je njegov sin Stjepan, koji je Milanovićev biološki djed, otišao na studij ekonomije u Beč kojega nikada nije završio. Započeo je Prvi svjetski rat, a on je mobiliziran i poslan na front, nakon toga u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca počeo se baviti poduzetništvom pa je tako bio vlasnik pilane u Bosanskoj Krupi, nakon čijeg se bankrota vraća u Senj i postaje jedan od direktora lokalne banke. Tada ženi Mariju Glavaš iz Krasnog, a već iduće godine rađa se Milanovićeva majka Đurđica Gina Matasić, a zatim i njena braća Ante i Stjepan.

Brat Ante dugogodišnji je diplomat i punac HDZ-ovog Gordana Jandrokovića. Početkom jeseni 43-će kada je kapitulirala Italija u Senj ulaze partizani koji su se tamo zadržali par dana, nakon toga kreće njemačka kontraofanziva, a u savezničkom napadu i teškom bombardiranju grada stradava Stjepan Matasić, predsjednikov djed. Međutim, partizani su im kasnije ipak konfiscirali kuću, no budući da je bila nezaposlena, udovica Marija s troje male djece seli na Sušak, gdje s još jednom porodicom dijeli socijalni stan. Kako nije imala stalan posao, tako se bavila svime i svačime da bi prehranila porodicu. Na tom otočiću upoznaje radnika iz Ličkog Lešća, Petra Plišića za kojeg se udala početkom 50-ih kada su zajedno preselili u zagrebačku Dubravu. Baka Marija godinama je skrivala veliku porodičnu tajnu Milanovića. Naime, ona je u strogoj diskreciji krajem 1966., odnijela Zorana Milanovića na krštenje i po sebi mu dodijelila krsno ime Marijan. Za to nije znao niko punih 15 godina, i baka je tek potkraj života otkrila tu tajnu svojoj kćeri Gini, piše Dnevno.hr.

Izvor: raport.ba