UČITAVANJE

Upiši za pretragu

Vijesti

Nekadašnja turistička oaza doživljava potpuni krah: Iz Međugorja polako odlaze i stanovnici

Podijeli

Iz Udruge turizma i hotelijera kažu da je pad u turizmu preko 90 posto u usporedbi s prethodnim godinama i napominju da ih očekuje neizvjestan period oporavka

Dnevno je u Međugorje dolazilo i po nekoliko desetina hiljada posjetitelja. Nekoć malo i siromašno selo u središnjoj Hercegovini je postalo popularna destinacija rimokatoličkim hodočasnicima koji ovdje traže mir, utjehu i mjesto za molitvu. U godinama prije pandemije se bilježilo i preko milion noćenja godišnje. Posao je cvjetao.

Pojavom koronavirusa u martu 2020. su zatvorene granice, putovanja više nisu bila moguća, zabranjen je rad ugostiteljskim objektima i više nije bilo turista od kojih cijelo mjesto živi. Sezona je propala.

Vanredna situacija je izazvala osjećaj zabrinutosti i neizvjesnosti kod stanovnika koji mjesecima prate medije i iščekuju vijesti u nadi da će biti popuštanja mjera i otvaranja granica. Bez stranih turista mogla bi propasti još jedna sezona što bi ugostitelje dovelo u izuzetno nepovoljan položaj, mnogima prijeti potpuni poslovni i finansijski krah, piše DW.

Kafići bez gostiju

Sredina je mjeseca juna i u glavnoj ulici koja se proteže kroz mjesto gotovo da nema ljudi, a veći dio radnji je zatvoren. U nekada prometnoj ulici, Ivona, vlasnica jednog kafića, briše stolove oko kojih nema gostiju.

„Cijeli dan sam ovdje i jedva zaradim dnevnicu iako sam od crkve udaljena manje od sto metara“, kaže Ivona, koja je u kafić donijela i šivaću mašinu kako bi „ubila” vrijeme i dosadu bez gostiju. Objekt je otvorila zajedno s mužem koji je u nedostatku posla i novca odlučio sezonu odraditi na hrvatskoj obali, što su učinili i brojni drugi stanovnici mjesta.

Hodočašće bez hodočasnika

„Međugorje je isključivo turističko mjesto i svi ovise o turistima. Za lokalne ljude je pandemija izazvala šok. Posjetitelja, posla i novca nema. Ljudi su u depresiji i jednostavno ne izlaze iz svojih kuća“, govori Ivona koja cijeli dan provodi u kafiću u kojem rijetko dođu gosti, uglavnom lokalni. Svaka marka je bitna jer treba prehraniti petero djece, a pomoć od vlasti je gotovo nikakva. Dobili su nešto novca od države kojima su mogli isključivo platiti dažbine i režije.

„Prošle godine nam je odlukama bio zabranjen rad mjesec i po, a onda su dozvolili. Kasnije su rekli da možemo raditi, ali kome ću raditi kada nema nikoga i kada su zatvorene granice. Svi smo mislili da će epidemija brzo proći i zato smo nastavili raditi jer smo se nadali, a ustvari smo svi upadali u sve veći minus“, objašnjava situaciju u kojoj se našla Ivona i koju dijeli većina mještana.

Dodaje kako je nekoliko puta pokušavala podići kredit u bankama, ali je svaki put dobivala odbijenice. „Ranijih godina su banke jedva čekale da nam daju kredit, sada nema šanse kada vide da nema posla. Pokušala sam pet puta i odustala sam”, govori Ivona.

Ogromni gubici

Rekordna po posjetama je bila 2019. godina i mnogi su odlučili podići kredite i ulagati u nekretnine, podizati nove spratove hotela ili proširivati restorane i kafiće. Mještani su se spremali za četrdesetu godišnjicu ukazanja koje se obilježava ove godine. No, koronavirus je imao drugačije planove.

„Iskreno da vam kažem, nije nam baš najbolja situacija. Posjetitelja nema od pojave korone. Imamo neke najave da će se pojaviti neke grupe na godišnjicu ukazanja, ali je pitanje je hoće li išta od toga biti. Mislim da Međugorje više nikad neće biti kao prije. Puno je manje ljudi u Međugorju i većina onih što su radili ovdje su otišli“, govori Ivana koja već četiri godine prodaje suvenire, uglavnom s motivima Međugorja i Djevice Marije.

Iza njene radnje počinje strmi put prema mjestu ukazanja utaban u hercegovačkom kršu. Ranijih godina ovuda su se dnevno uspinjale stotine hodočasnika u kolonama, dok su danas rijetki oni koji na vrelom suncu odlaze na mjesto gdje se prije četiri decenije, prema navodima šestero djece – vidioca, ukazala Gospa. Vatikan pak još uvijek nije priznao ukazanja. Za Ivana iz Imotskog dileme nema – Međugorje je sveto mjesto i prešao je granicu samo da bi učestvovao u popodnevnoj misi.

„Hoće li me pustiti natrag preko granice? Ne znam, vidjet ćemo uskoro“, govori Ivan dok istovremeno ulazi u vozilo i odlazi prema jugu s ogromnog praznog parkinga. Službeno, da bi se vratio u Hrvatsku mora imati negativan test na koronavirus ili mora u samoizolaciju. Ovo su razlozi zbog kojih se turisti i hodočasnici ne usuđuju zaputiti u Međugorje s obzirom na to da je komplicirana procedura prelaska granice, a testovi za koronavirus su skupi.

Stanovnici napuštaju Međugorje

Posao već duže vrijeme ne cvjeta ni izdavačima apartmana. Davor je vlasnik turističke agencije i hotela u kojem niko nije iznajmio sobu još od jeseni 2019. Govori kako ima ogromne gubitke, kao i većina mještana.

„Mnogi mještani su u kreditima, hodočasnika nema pa nema ni posla, a kamate stižu. Zbog toga su ljudi primorani odlaziti vani i raditi, uglavnom u Hrvatsku, Njemačku, Irsku“, kaže Davor koji je i predsjednik Udruge turizma i hotelijera iz Međugorja.

Manjak posla i besparica su natjerali i taksistu da posao potraži u dalekoj Irskoj.

„Momci i cure, sve ti je to otišlo odavde. Ljudi su u kreditima i moraju ih vraćati i snalaziti se. Ja sam jedno vrijeme otišao raditi u Irsku. Ali i kod njih sve zatvorilo, stali poslovi pa sam se vratio nazad. Pokušat ću opet ovdje u Međugorju ako bude išlo i ako se otvore granice. Ako ne bude posla idem opet raditi vani. Što ću“, govori Ivan dok s kolegama stoji na taxi-štandu iščekujući mušterije.

Na priču se nadovezuje njegov kolega koji dodaje kako u normalnim uvjetima ne bi imali vremena razgovarati s novinarima jer su prevozili turiste skoro bez pauze.

„Ranije smo morali samo skidati taxi-oznake s auta kako bi napravili pauzu da odemo nešto pojesti, a danas posla nikako nema. Jedna sezona je u potpunosti propala, a evo, upitna je i druga. Ne otvore li granice, mi smo gotovi”, kaže taksist Slaven.

„Evo danas smo tu na štandu jer se pojavila manja grupa turista, a inače bi bili kući. Zamisli kakva je situacija kada cijelo Međugorje zna da je došlo 60 Meksikanaca“ govori taksist i dodaje da idu kućama čim se raziđu posjetitelji iz Meksika” kaže taksist Miro.

Oporavak će biti težak i dug

Silvija je jedna od rijetkih hodočasnica iz inozemstva. Stigla je iz Poljske i već nekoliko puta je bila ovdje.

„Volim Međugorje. Ovo je jedno od meni najdražih mjesta u svijetu. Tu se duhovno obogatim”, kaže Silvija i odlazi prema crkvi u centru mjesta.

Iz Udruge turizma i hotelijera kažu da je pad u turizmu preko 90 posto u usporedbi s prethodnim godinama i napominju da ih očekuje neizvjestan period oporavka.

„Oporavak će biti dug i težak. Mi očekujemo tek 2022. godine da će biti nešto masovniji dolazak hodočasnika“, prognozira Davor iz Udruge turizma i hotelijera.

Ljetna sezona je počela i ovog juna se obilježava 40. godišnjica ukazanja pa ugostitelji ulažu nadu da bi to mogao biti povod nešto većeg dolaska hodočasnika koji bi mogli izvući sezonu. No, kao i prethodne godine, pandemija koronavirusa će diktirati putovanja i posjete.

Izvor: (DEPO PORTAL/md)