UČITAVANJE

Upiši za pretragu

Zanimljivosti

U gradiću na Aljasci svi stanovnici žive u jednoj zgradi (VIDEO)

Podijeli

Gradić Whittier na Aljasci prilično je izoliran od ostatka svijeta, a do njega se dolazi trajektom ili kroz četiri kilometra dugi podzemni tunel koji prolazi ispod glečera.

Ovaj uspavani gradić na zapadnoj strani zaljeva Prince William ušuškan je između slikovitih planina, ali ako zamišljate gomilu kuća u kojima je smješteno njegovih 200 stanovnika – to nije slučaj.

Umjesto toga, na rubu grada, nalazi se zgrada od 14 spratova – bivša kasarna nalik starom hotelu u kojoj žive svi stanovnici.

Zgrada u kojoj žive svi građani Whittiera zove se Begich Towers i izgrađena je 1974. godine za vrijeme Hladnog rata.

U okviru 14 spratova smješteno je sve što je njenim stanovnicima potrebno – od pošte, bolnice, policije, škole do gradske uprave.

Kako bi napustili grad stanovnici Whittiera mogu koristiti morske linije ili tunel s jednom trakom, a svoje živote najčešće organiziraju prema voznom redu tunela.

Naime, automobili mogu proći samo jednom svakih sat vremena u oba smjera, a tunel se zatvara u 22.30 sati.

Uobičajen prizor na ulazu u Whittier su ljudi koji su propustili posljednju priliku za prolazak kroz tunel i mogu se vidjeti kako spavaju u svojim automobilima. Mnogi stanovnici posjeduju majice s natpisom POW – Prisoner of Whittier, što znači “Zarobljenik Whittiera”.

Iznutra, zgrada u kojoj žive čini se poput bilo kojeg masivnog stambenog kompleksa u velikom gradu, osim što kada zimi izađete vani, malo je mjesta na koja možete otići, a nema se koga ni vidjeti.

Putovanje na posao u vrijeme špice u Whittieru znači zaustavljanje lifta na svakom spratu.

To znači da čak i kad je hladno gradske službenice mogu ići na posao u sandalama, a djeca se do škole spuštaju koji sprat niže.

Priča se da neki ljudi sedmicama, pa čak i mjesecima, ne kroče izvan zgrade i samog grada.

Samo oko 220 ljudi živi u Whittieru tokom cijele godine, radeći u komercijalnom ribolovu, rekreaciji i turizmu ili za državni trajekt i željeznicu.

(A. Balićevac)

Izvor: source.ba