UČITAVANJE

Upiši za pretragu

Vijesti

Zahiragić: Čestitam Jasmili, ali genocid nije “nered”, a proslava nagrade nije adekvatna

Podijeli

Zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, Haris Zahiragić čestitao je Jasmili Žbanić na osvojenoj nagradi za film “Quo vadis, Aida?”, te se osvrnuo na izjavu režiserke u kojoj je rekla da žene uvijek moraju popraviti nered koji su napravili muškarci.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

– Prije svega, zaista iskrene čestitke Jasmili Žbanić i cijeloj ekipi filma “Quo vadis Aida?”.

Nije mala stvar biti u finalu Oskara, a zatim dobiti europski Oskar u čak 3 kategorije.

Malo se u čemu možemo pohvaliti uspjesima, kao što to možemo u kinematografiji.

Međutim, ne mogu a da ne dam osvrt na sve ono što je uslijedilo nakon nagrade, kao i na to šta nije uslijedilo – a trebalo je.

Znam, zamjerit će mi neki, zašto eto ja kao pravnik i kao političar imam potrebu komentarisati ovu temu?

Kada režiseri, glumci i kulturni radnici imaju pravo svaki dan komentarisati politiku, ustav i zakone, imamo i mi pravo dati svoj osvrt na njihov rad.

Svakako, smatram kako Srebrenica pripada svima nama, a posebno pripada žrtvama genocida iz Srebrenice.

Jedan od takvih, žrtava genocida, je i Hasan Nuhanović.

On je jedan od Srebreničana koji je preživio genocid u julu 1995. godine, a pisac je autobiografske knjige prema kojoj je napisan scenario za film “Quo vadis, Aida?”

On nije bio zadovoljan nekim scenama, pa se povukao iz cijelog projekta – što je posebna tema.

Dakle, “Aida” je zapravo Hasan.

To je samo jedan od razloga zašto rečenica koju je naša uspješna režiserka izgovorila nakon nagrade ne stoji:

“Žene uvijek moraju popraviti nered koji su napravili muškarci” – kazala je naša režiserka između ostalog.

Osim navedenog, izjava nije korektna po mnogo čemu, pa ako hoćete nije ni tačna. Zašto?

– Zato što genocid nije bio nikakav nered, nego planirani monstruozni plan, fabrika smrti sa genocidnom namjerom.

– Zato što su u planiranju i provođenju te genocidne namjere učestvovale, pored muškaraca i žene.

– Zato što su primarne žrtve genocida bili muškarci, a posljedično i žene čiji su životi bez sinova, očeva i muževa trajno oštećeni, često i uništeni.

I tako dalje…

Također, nagrada je došla u vrijeme kada se u entitetu Rs, koji je nastao kao rezultat genocida, etničkog čišćenja, terorizma i drugih teških ratnih zločina, ponovo pokušava formirati oružana sila koja je kao takva presuđena za genocid, kada se u Srbiji i dijelu Bosne i Hercegovine institucionalno crtaju i štite murali komadantu te paravojske i ratnom zločincu presuđenom za genocid Ratku Mladiću…

Ovo je bila dobra prilika za upozoriti svijet i Europu da politika genocida nije savladana, da nije doživjela katarzu i da ponovo hvata zalet.

Nažalost, to je propušteno.

I na kraju, nije adekvatno slaviti ovu nagradu na način na koji se proslavila, oprostite, ali tema filma to jednostavno ne dopušta…

Kao što je napisao Nuhanović:

” Kao sto se šuti 11. jula u Potočarima trebalo se šutjeti i na ceremoniji dodjeljivanja nagrada i reći: hvala, pozivamo svijet da se ovoga momenta sjeti žrtava genocida. Tačka. Ovacijama autora i glumaca, ekstazi jednog dijela javnosti ironično se pridružujem sa: živjeli mrtvi.”

Nadam se da će moje sugestije biti shvaćene dobronamjerno.

U svakom slučaju, još jednom čestitam ekipi filma na postignutom uspjehu i aktueliziranju ove teme u teškom političkom trenutku!

Never forget Srebrenica! – napisao je Zahiragić na Facebooku.

Izvor: pressmedia.ba